Susret u ateljeu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ivo Kličinović s otoka Brača, aktivni je i agilni pripadnik mlađe generacije, autor zanimljivog i osebujnog opusa posvećenog moru i otocima, izlagao samostalno i skupno, student ljubljanske likovne akademije.

Gospodine Kličinović, predstavljate se s novom samostalnom izložbom. Što ste izložili?

Tema izložbe je “Otočki zapisi” i uglavnom su izloženi pejzaži slikani uljem na platnu i akrilom, motivi uvale, more, tamarisi,  brodovi. Našao se tu i jedan stari ribar koji plete mrižu svoju,  a njega sam nacrtao u olovci. Ima par radova u uljnom pastelu,  a posebno mi je draga barka “Bracera” koja ima naglašeno uzburkano more. Nju sam dosta slikao prstima razmazujući pastel  terpentinom, tako da je more dobilo svoju fluidnost. Formati slika su srednji od 50 do 100 cm,  a “Kaštel Gomilica” motiv utvrde na poluotočiću, je ulje na platnu i moglo bi se reći da je “gost” izložbe te je  nagrađena slika na “Kaštelanskim štorijama 2017.”

Osobito Vas zanima otočki krajobraz.

Do svoje 28. godine živio sam i radio u Splitu, a kad sam upoznao svoju voljenu Marijanu, želio sam s njom osnovati obitelj i živjeti u Postirima na otoku Braču, odakle su moji roditelji. Da! Želja mi se ostvarila! Oduvijek me je privlačila ljepota otoka, maslinici, more, plaže, dalmatinske kuće… Posebno uživam u morskom šaputanju, mirisu borovine poslije kiše, prodoru sunčevih zraka kroz oblake stvarajući violetne kolorite na nebu i obali. Takve pojave me ne mogu ostaviti ravnodušnim, a da ne prenesem svoje emocije kistom.

Naravno, more je također u središtu Vašeg interesa.

More je jako zanimljivo i dinamično po svojoj naravi, bilo pokretom, zvukom, bojom ili oblikom. Ono šumi, plinkuta (volim svoje riječi) u kakvom plićaku ili se gotovo ne čuje. Zrcali se ili divlja valovima i pjenom. Nekad je modro, sivo, zeleno, oker, crveno itd. Promatrajući more, ono što bi ga najjače okarakteriziralo, osim plave boje, su valovi. I kao glazbenika i kao slikara upravo me ti valovi intrigiraju, obzirom da se i zvuk i boja manifestiraju kroz valove, frekvencije. Mene je također dojmilo kako su Crnčić i Medović rješavali problematiku mora.

Koju tehniku najčešće koristite?

Najčešće radim s akrilnim bojama, a volim dosta koristiti gelove za pastoznost i otežano sušenje. Zahvalan je, to već znamo, nema intezivnih mirisa i brzo se suši.  Volim raditi jako s uljanim bojama, ali ih češće koristim ljeti kad se i brže suše i kad je atelijer prozračan. S uljanim pastelom volim raditi vani u prirodi.

Vaš kolor je jak, ali nije nametljiv, odmjeren je.

Nisu isključivo pejzaži motivi s kojima se suočavam, jer povremeno volim ulaziti i u ekspresivni izražaj ili figurativnu apstrakciju kad volim jake i čiste boje. Prilikom tonske modulacije ne marim da čistim kist sterilno nakon svakog poteza i tu se pojavljuju tonovi boja koji  daju osjećaj  smirenosti.

Što je ključ Vašega pristupa motivu?

Emocija.  Nikad nisam pristupao nekom motivu iz htijenja jer baš sad to hoću naslikati, osim ako nije vježba ili studija, već trenutačno raspoloženje želim prenijeti na platno.   Motiv može biti npr. dramatičan ili  pitoreskan.  Ponekad slikam tužan i sam čin slikanja promijeni moje raspoloženje u radost, ali slika je ipak na kraju dramatičnog motiva. Ipak, većinom pristupam slikanju radostan, a ta radost počinje već onda kad me neki lijepi motiv zagolica i traje i prenosi se na promatrača koji će stati pred sliku.

Je li lakše ili teže živjeti umjetniku na otoku?

Našalit ću se … je li lakše ili lako umjetniku uopće živjeti? Ovo pitanje možemo promatrati iz dva aspekta. Prvi je po meni smisao umjetnikovog  stvaranja da netko bar u jednom trenutku slušanja ili promatranja doživi djelić metafizičkog stanja kad ti je netko odozgo šaptao note u solo improvizaciji ili kad ti je šapnuo  “stani, nema više mazanja po platnu, slika je gotova”. Za to smo sagradili koncertne dvorane, muzeje, galerije, kazališta itd.. Javna zbivanja i kulturno-društveni život na otoku je zimi otužan pa izuzev da umjetnik izlaže u inozemstvu ili drugim gradovima, u tom smislu je težak. Nadalje, na otocima živi daleko manje ljudi, a ljudi su bogastvo i  svaki novi susret i kontakt rodi obiljem informacija, saznanja ili doživljaja.

Drugi bi bio da  otok leži u moru, u jednu vrstu intime u odnosu na kopno. Mirnoća i ljepota prirode kojom zrači otok, umjetniku daje jednu posebnu vrst inspiracije i energije za stvaranjem. Daleko od toga da u velegradovima nema umjetnika koji su produktivni i inspirativni, ali poznajem nekoliko kolega i prijatelja koji vape za slikanjem na otoku, u prirodu, uz more. Tu blizu Postira, imam vikendicu na osami blizu mora četri kilometra udaljena od mjesta, imam tu sreću i privilegiju tamo stvarati. Nije li to divno?

Što mislite o suvremenoj umjetnosti?

Lijepo bi bilo doživjeti jednu novu prekretnicu u likovnoj umjetnosti kao što je bio impresionizam, ekspresionizam, kubizam, roundizam itd. Nažalost, bojim se da se neće dogoditi za mog života. Danas pored poznatih živućih  imena suvremene umjetnosti kao što su Richter, Yayoi, Howe itd…  sigurno ima more mladih jako kvalitetnih umjetnika koji stvaraju jednako zadivljujuća djela.  Treba se truditi iz petnih žila biti originalan i prepoznatljiv, ali se uvijek može čuti  “aha, ovo ti je na Kandinskog, ove figure su ti na Matissea, lijep krajolik na Cezannea itd”. Dosta toga je već viđeno, a korištenjem medija i interneta pomalo se stvara jedno kaotično stanje u suvremenoj umjetnosti.  U neprestalnom traženju originalnosti, često se ulazi u konceptualnost i npr. nije  me se dojmila wc školjka na postamentu. Razvoj umjetnosti je obrnuto proporcionalan razvoju tehnologije pa bi originalnost trebalo možda tražiti u braku s tehnologijom. Npr. naslikate sliku s “nano-bojama” koje reagiraju na zvuk i svjetlost, sutra se probudite i imate novu sliku jer su se boje razmjestile po platnu. A možda i to već postoji…

Što je novo u atelijeru?

Uvijek ima novih stvari u atelijeru… pomalo se zatrpava… volim testirati različite brandove boja. Ima dosta gipsa, gline, kamena, maslinove cjepanice, jer me skulptura golica za mirne zimske dane. Tu su platna od jute za jedan novi ciklus ekspresije s reljefnim nanosima boja.

Planovi…?

Uspješno upisati 4. godinu likovne akademije u Ljubljani College of Visual Arts – Arthouse i pozvati kolege sa studija na likovnu koloniju u svojoj vikendici na jesen ili proljeće iduće godine. Već je dogovoreno nekoliko izložbi u Splitu, Kaštela, a nadam se skorom susretu u Zagrebu.

razgovor vodio: Miroslav Pelikan