Ivo Kličinović „Otočki zapisi“
Život na otoku osobito je iskustvo. Nemoguće je ostati netaknut svim onim mirisnim ljepotama i drevnom svjetlošću otoka , svim onim čudesnim mijenama mora, zelenila i neba, koje osiguravaju da naizgled monotoni otočki dani budu jedinstvena i neponovljiva iskustva. Ne postoje dva ista dana, upravo onako kao što ne postoje ni dva ista čovjeka. Roditi se i živjeti na otoku, već je pola puta da se postane, slikar, pjesnik, kipar ili glazbenik. Nešto što se nameće, gotovo samo po sebi.
Dovoljno je imati nešto malo osjećajnosti pa da se ta dražest koja nas okružuje pokuša zabilježiti, zaustaviti i pretvoriti u sliku, skulpturu ili pjesmu, u nešto trajno i neprolazno, nešto u čemu ćemo uvijek moći uživati. Ivo osjeća taj duh otoka snažno i želi ga još jednom doživjeti i proživjeti slikajući. On hvata treperave trenutke prolaznosti i otiske nekih minulih vremena, čiji se odjeci još i danas čuju po tihim bračkim uvalama, portima i kalama. Ti fragmenti života, doneseni su vjerno, gotovo dokumentaristički, s istančanim smislom za boju i suptilne prikaze svjetlosti.
Kao neku vrstu protuteže, tom idiličnom, pomalo sjetnom svijetu koji lagano nestaje i gubi svoje davne obrise, Ivo suprotstavlja svoje ekspresivne i nadrealne likovne eksperimente, snažnijeg kolorita i energičnih poteza. To nam govori da u njemu traje onaj intenzivni proces traganja za samim sobom i da ima neodoljivu potrebu izraziti i one svoje duboke i skrivene osjećaje koji su dokaz njegovog iznimnog temperamenta. Nema nikakve sumnje da će se njegov slikarski zaveslaji i dalje nastaviti. Jer slikanje je poput plovidbe. I slikati i ploviti se mora.
Hrvoje Marko Peruzović, akad. slikar